MINDFULNESS- RAZVIJANJE STANJA PRAZNOG UMA

U ovom tekstu želim da pišem o stanju praznog uma, koji se još naziva i zen um ili na engleskom jeziku mindfulness, a koje se može opisati kao stanje uma u kome nema misli ili ako već ima misli, ne postoji vezanost za te misli.

U tom stanju uma mi smo u trenutku ovde i sada i vidimo stvari onakve kakve one jesu, a ne kroz iskrivljenu sliku naše percepcije, odnosno kroz razne mentalne koncepte i filtere kroz koje vidimo stvarnost.

Kada jednom poželimo da uđemo u proces transformacije i da izmenimo postojeću realnost, tako da ona odgovara našim istinskim težnjama neohodno je razviti stanje praznog uma, jer je to jedini način putem koga možemo transformisati sve u našem životu.

Razvijanjem zen uma, kako se on drugačije zove, mi učimo da ojačavamo naš centralni nervni sistem, kako bi se on prilagodio na visoke vibracije i omogućio da iz pozicije praznine, neutralnosti i nevezanosti dodjemo do svega onoga što nam je zaista potrebno u životu.

Glavni pokazatelji razijenosti ovoga stanja su fokus, osećaj mira i staloženosti i velika svesnost svih osećaja u telu. 

Mi bi trebali znati upravljati našim fokusom, na način da ga svojom odlukom, svesno usmeravamo u onom pravcu u kome mi to želimo i mogućnosti da zadržimo fokus na jednoj stvari duže vreme.

Kada se stanje praznog uma razvije, za šta je neohodna vežba i kontinuirano svakodnevno praktikovanje, dolazimo u poziciju nereaktivnosti.

Nereaktivnost podrazumeva mogućnosti da na razne situacije koje dolaze iz spoljnog okruženja reagujemo iz pozicije neutralnosti i staloženosti kako bi eventualne emocije koje bi se pojavile u datim situacija mogli propustiti, uzemljiti. 

To podrazumeva pre svega prihvatanje da su trenutne okolnosti takve kakve jesu i da kroz dopuštanje da te emocije prolaze kroz nas mi ne ostanemo zaglavljeni u nekim životnim situacijama, koje bi nam kasnije kreirale brojne druge probleme.

To naravno podrazumeva da u trenutku ovde i sada zadržimo svesnost emocija i misli, ne reagujemo i ne preduzimamo bilo kakve akcije u takvom stanju, već da kroz prihvatanje propustimo emocije i donesemo ispravnu odluku koja ide uz nas samih.

Vežbanjem zen uma mi sve više postajemo neutralni, sve manje analiziramo, ne stvaramo mentalne koncepte, ne etiketiramo i sve više razvijamo svesnost i emocionalnu inteligenciju.

Napisala Ana Milićević, Trener spiritualne tehnologije