ANKSIOZNOST I PRIHVATANJE ODGOVORNOSTI
Kao što sam u prethodnom tekstu „ MOJA ANKSIOZNOST “ napisala, dugo godina sam u sebi nosila anksioznost i razne druge potisnute emocije, od straha, preko tuge do besa. Nisam ni znala da su u meni, nisam imala pojma koliko toga potisnutog ima. Toliko sam ih duboko bila gurnula od sebe, da ih skoro nisam ni osećala, ništa osim straha, strepnje i uznemirenosti. Ono što sam osećala bilo je bezbroj telesnih senzacija, svuda u telu, u vidu pritiska, stezanja, gušenja, grča... Nosila sam to u sebi svaki dan, pričajući o njima različite priče i uporno dolivala time ulje na vatru, tako što sam toliko želela da te senzacije nestanu, da prođu, da me više ne boli glava, da prestane da me pritiska u svakom delu tela. Toliko puno energije sam ulagala da nekako pokušam da ih ne osećam, da skrenem misli, da skrenem pažnju na bilo šta drugo, ali nije bilo moguće, svaki moj pokušaj da o tome ne mislim, da pobegnem, pojačavao ih je još više, ni ne sluteći da me dozivaju, da žele pažnju,...

Коментари
Постави коментар